Koncertno izvođenje opere Stevana Divjakovića VLADIMIR I KOSARA

Ansambl Opere Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada gostovaće u Narodnom pozorištu sa koncertnim izvođenjem dela savremenog domaćeg kompozitora Stevana Divjakovića „Vladimir i Kosara“. Opera će biti izvedena na Velikoj sceni u petak, 26. maja od 19:30. Dirigent Mikica Jevtić.

Nastupiće solisti Saša Petrović, tenor (Vladimir, dukljanski kralj), Danijela Jovanović, sopran (Kosara, Samuilova kći), Nebojša Babić, bariton (Vladislav, sinovac Samuilov), Vasa Stajkić, bariton (Samuil, bugarski kralj), Željko R. Andrić, bariton (Radovan, Vladimirov prijatelj), Violeta Srećković, mecosopran (Mara, Kosarina prijateljica) i Goran Krneta, bas (David, bugarski arhiepiskop).

Hor priprema Vesna Kesić Krsmanović, režijsku postavku Katarina Mateović Tasić, a koncertmajstori su Vladimir Ćuković i Sergej Šapovalov.

Koncertno praizvođenje ove opere održano je nedavno, 18. marta, na Sceni Srpskog narodnog pozorišta „Jovan Đorđević“, u okviru velikog jubileja za Operu SNP-a – 120 godina od prvih operskih predstava u Novom Sadu i 70 godina obnovljene Opere i neprekidnog rada.

Novosadski kompozitor Divjaković priredio je i libreto, prema libretima „Vladimir i Kosara“ Petra Preradovića i Miodraga Milanovića i tragediji „Vladislav“ Jovana Sterije Popovića.

Prema istorijskim izvorima (Letopis popa Dukljanina), knez Vladimir je vladao Dukljom, ali je u ratu protiv bugarskog kralja Samuila 998. godine utamničen i odveden u Prespu, Samuilov dvor. Tu se razvila ljubav između otmenog sužnja i Kosare, Samuilove kćeri, koja je od oca izmolila pristanak da se uda za Vladimira. Kao carevom zetu, Vladimiru je vraćeno upravaljanje Dukljom i pridodate još neke oblasti u Albaniji. Međutim, novi bugarski car Jovan Vladislav, Samuilov sinovac i potajni pretendent na presto i Kosarinu ruku, na prevaru je domamio Vladimira u Prespu, utamničio ga i pogubio 22. maja 1016. Na mestu gde mu je odrubljena glava događala su se mnoga čuda, što je privlačilo hodočasnike. To je, kako se veruje, uticalo da car Vladislav dozvoli Kosari da prenese telo svoga muža i sahrani ga u Krajini na Skadarskom jezeru, u crkvi Prečiste Bogorodice Krajinske. To je bio manastir u kome je Kosara provela svoje poslednje dane kao monahinja Teodora. Kada je sklopila oči, bila je, po sopstvenoj želji, sahranjena podno nogu svoga muža.

To nije samo priča o ljubavi i ratničkim podvizima jednog kneza. To je pesma o ljubavi između Vladimira i Kosare, njihovoj patnji i bolu, kojom su se, od ranog srednjovekovnog perioda srpske usmene i pisane tradicije i docnije, inspirisali i otrgli je od zaborava pisci žitija, istoričari, umetnici, književnici i vladari.


Ostavite svoj komentar na Twitter-u:

[rotatingtweets screen_name=’mojasrbija_rs’ include_rts = ‘1’ show_follow = ‘1’ links_in_new_window = ‘1’ tweet_count = ’10’]