Adresa Svemir - nekoliko poruka

Premijera predstave „Adresa Svemir – nekoliko poruka”

25. decembar 2021, u 20 časova, Bitef teatar

Volfram Loc

ADRESA SVEMIR-NEKOLIKO PORUKA

Režija: Ana Suša

Scena: Ylva Norlin

Kostim: Maja Mirković

Muzika: Igor Gostuški

Dizajn svetla: Benjamin Fjellman

Scenski pokret: Damjan Kecojević

Prevod teksta predstave: Bojana Denić

Asistent scenografa: Uroš Ranković

Dramaturg na praksi: Teodora Marković

Organizacija: Katarina Vojnović, Sanja Ljumović

Igraju: Mladen Andrejević, Milutin Dapčević, Danijel Sič, Aleksandar Vučković, Nikola Malbaša, Jelena Ililć, Milica Sužnević

Fotografija: Nenad Šugić

PR: Slavica Hinić

Šef tehnike: Ljubomir Radivojević

Inspicijent: Maja Jovanović

Majstori svetla: Dragan Đurković, Igor Milenković

Majstori tona: Miroljub Vladić, Jugoslav Hadžić

Garderoberka: Marta Narančić

Dekorateri: Goran Gavrančić, Aleksandar Marinković, Vladan Milošević

 

„Nemogući teatar je večiti zahtev! Nemogući teatar je neprekidni neuspeh u ime bolje budućnosti i kretanja napred u prošlost! Nemoguće pozorište je za ljude, ali i za moje mačke i ostale životinje – velike i male! Nije ono što jeste, već ono što mi želimo da bude! Tako je – kako je! Tako je – kako nije.” (prevod: Anja Suša)

Wolfram Lotz, „Govor o nemogućem pozorištu”

 

„Adresa Svemir” nije moj prvi susret sa čudesnim i prostranim univerzumom Wolframa Lotza. Pre nekoliko godina sam imala tu sreću da režiram njegov tekst „Urnebesna tama” u Gradskom pozorištu u Helsingborgu u Švedskoj. A nekoliko godina pre toga, dobila sam od Bojane Denić Lotzov tekst „Einige Nachrichten an das All”, uz toplu preporuku da ga obavezno pročitam, jer je, kako mi je rekla Bojana, u pitanju fantastičan pisac za kog ćemo tek čuti, a koji je, po njenom mišljenju, dobar izbor za moj rediteljski senzibilitet. Od mnogih dobrih savremenih tekstova na nemačkom koje je Bojana godinama velikodušno delila sa mnom (a koji zaista jesu korespondirali sa mojim senzibilitetom) – ovaj je sa mnom ostao najduže. Posle prve replike koja se nalazi u uvodu teksta: „Drkadžije, nalazimo se u eksploziji!” – bilo mi je jasno da ću ga jednog dana, čim se ukaže prilika, sigurno režirati. Nisam se previše opterećivala razmišljanjima o tome kada i gde će to biti, mada sam, potajno, priželjkivala da to, ipak, bude u Beogradu, koji je u tom trenutku, iz nekoliko razloga, u koje ovde neću ulaziti, za mene bio nedostižan. Bojana je, koju godinu kasnije, prevela tekst na srpski jezik, a ja sam za to vreme, uglavnom, radila na drugim jezicima, verujući da ću i ovaj tekst, kao i mnoge druge u poslednjih desetak godina, postaviti u nekoj drugoj zemlji, za neku drugu publiku. Zahvaljujući višegodišnjoj upornosti Filipa Vujoševića i tektonskoj promeni planova koje je prouzrokovala pandemija – otvorila se mogućnost da posle skoro 10 godina od moje poslednje predstave u Beogradu, ponovo režiram predstavu u Bitef teatru. Pošto smo prodiskutovali nekoliko drugih naslova, oboje smo se, gotovo istovremeno, setili Wolframa Lotza i ovog teksta koji je, u međuvremenu, dobio naslov „Adresa Svemir – nekoliko poruka”. Posle mnogo godina od prvog čitanja, ponovo sam uzela tekst u ruke i nakon prvih par replika, bilo mi je jasno, a čini mi se i Filipu, da ne moramo više da tragamo za naslovom.

Ovaj projekat je za mene više od povratka kući, jer posle mnogo godina, ponovo režiram na svom jeziku – on je, zapravo, da parafraziram Lotza sa početka ovog teksta, nemogući povratak kući u ime bolje budućnosti i kretanja napred u prošlost – koje se više i ne sećam. Ali i dalje polažem nadu da je u nemogućem teatru sve moguće, pa čak i realnost.

I da – i dalje smo u ekspolziji.

Bum!

Anja Suša

Foto: Nenad Šugić