MojTerapeut: Smejem se, a plakao bih

MojTerapeut: Smejem se, a plakao bih

Kako muškarci skrivaju depresivno raspoloženje od sebe i od drugih

Gubitak posla, porodični problemi, bolest ili smrt bliske osobe, usamljenost, hronična bolest, finansijske teškoće, stres na poslu, mobing i drugi oblici zlostavljanja, predstavljaju najčešće situacije povodom kojih neka osoba može da razvije nezdrav i neadaptivan način emocionalnog reagovanja u vidu depresivnog raspoloženja. Ljudi koji imaju ovaj problem često deluju utučeno, bezvoljno i nezainteresovano za druženje, ali ako se radi o osobama koje imaju potrebu da drže stvari pod kontrolom ili ne žele da pokazuju slabost pred drugima, ne znači da će nužno biti tako. Ovo se posebno odnosi na muškarce od kojih porodica i društvo uglavom očekuju da budu „jači pol” i da dosledno skrivaju svoju ranjivost i tužna osećanja. Depresivno raspoloženje i doživljaj bespomoćnosti i beznadežnosti mnogi muškarci maskiraju prekomernim konzumiranjem alkohola, zatrpavanjem poslom, rizičnim oblicima ponašanja, razdražljivim ponašanjem i svađama, pri čemu uglavnom ne osvešćuju ili pred drugima skrivaju svoja prava osećanja. Nije retko da ovaj disfunkcionalni obrazac bežanja od sebe, dovede i do ozbiljne bolesti – depresije koja zahteva lečenje i ima značajne negativne posledice na obolelog i njegovu porodicu i okolinu. Takva depresija se zove skrivena ili maskirana.

Postoji oblik maskirane depresije koja se naziva „nasmejana depresija”, jer osoba pokušava da ostavi utisak da je srećna i zadovoljna svojim životom. Osmeh je maska kojom se skriva osećanje niže vrednosti i besmisla, a ponekad i namera o samoubistvu koja kod ovog oblika depresije ostaje neprepoznata od strane okoline. Osobe koje boluju od „nasmejane depresije” imaju viši stepen energije i samim tim više snage da izvrše suicid na zaprepašćenje okoline koja takav postupak ni u snu nije očekivala. Nasmejana depresija je u vreme društvenih mreža prisutna u svim uzrasnim grupama, a naročito kod mladih.

Na koji se način maskira depresivno raspoloženje?

Bolovi, problemi sa probavom i drugi fizički simptomi povezuju se sa napornim radom i dugim sedenjem u kancelariji, iako se možda radi o manifestovanju simptoma maskirane depresije. Problemi sa varenjem su takođe česti, naročito bolovi u želucu i grčevi u stomaku koji dovode do dijareje ili zatvora. Uverenje da se zbog ubrzanog rada srca, bolova u grudima i povišenog pritiska radi o kardiovaskularnom problemu veoma je prisutno kod muškaraca kojima je jednostavnije da promene kardiologa, nego da se obrate stručnjaku za mentalno zdravlje. Prisutni su i problemi sa spavanjem, kao što su nesanica ili prerano buđenje, ali je moguće da se javi i „bežanje u san” u vidu prekomernog spavanja.

Depresivno raspoloženje može da dovede do pojačavanja, ali i do gubitka apetita. Kod maskiranih oblika depresije najčešće se javlja problem emocionalnog prejedanja, odnosno kompulsivnog konzumiranja hrane radi trenutnog rasterećenja, a ne zbog fiziološke potrebe za njom. Osobe sklone ovakvom prejedanju, najčešće imaju potrebu da u kasnim večernjim satima jedu nezdravu hranu sve dok ne osete da su se prejeli i da u njih više ništa ne može da stane. Na ovaj način se ne narušava samo fizičko zdravlje, već dodatno i mentalno, jer se javlja osećaj krivice, koju primarni emocionalni problem pogoršava.

Preterivanje sa alkoholom je vrlo prihvaćeno u našoj kulturi, naročito ako se radi o muškarcima i nije neobično što osećanje napetosti mnogi pokušavaju da regulišu uz čašicu. Alkohol i psihoaktivne supstance slabe sposobnost racionalnog rasuđivanja i samokontrolu, pa zato podstiču sve oblike rizičnih ponašanja. Ovo je veoma važno i zbog toga što osoba koja je depresivna, u alkoholisanom stanju ili pod dejstvom droga, može lakše da se odluči na suicid. Statistike pokazuju da muškarci češće koriste vatreno oružje u slučaju suicida, pa samim tim imaju veće šanse da, kada imaju tu nameru, suicid i izvrše.

Problemi u seksualnom funkcionisanju, kao što su erektilna disfunkcija ili nemogućnost da se doživi orgazam često se javljaju u maskiranoj depresiji i dodatno utiču da se muškarac oseća manje vredno i beznadežno. S druge strane, depresivne kognicije o sopstvenoj neadekvatnosti mogu da dovedu i do nezajažljivog promiskuitetnog ponašanja koje karakterišu površni odnosi, prepuštanje rizicima, bez razvijanja bliskosti i potpunog uživanja u seksu.

Promene u socijalnom funkcionisanju mogu da se odnose na udaljavanje od drugih, izbegavanje druženja i osamljivanje. Na poslu mogu da se zatrpavaju poslom, da postavljaju sebi i drugima visoke ciljeve, da budu razdražljivi, bezrazložno agresivni prema kolegama i skloni svađama. Sklonost ka ozbiljnim temama i negativne evaluacije dovode do toga da okolina procenjuje da je osoba teška i da nepotrebno „mrači”.

MojTerapeut: Smejem se, a plakao bih

Šta pomaže da se reši problem?

Svest o postojanju problema, izlazak iz zone komfora u smislu prihvatanje negativnih osećanja i pristajanje na iskren razgovor sa članovima porodice i bliskim ljudima ima lekovito dejstvo. Na taj način osoba odustaje od težnje da skriva tugu i ranjivost, a samim tim dobija veći stepen razumevanja i socijalne podrške.

U realnim okolnostima, maskirana ili, kako se često zove, „muška” depresija, ostaje skrivena iza različitih somatskih problema i najbolje je da osoba, nakon što se utvrdi da nema telesno oboljenje, zakaže pregled kod lekara psihijatra, koji će proceniti stepen problema i odrediti način lečenja. Uglavnom se daju lekovi iz grupe antidepresiva koji ne izazivaju zavisnost i koji se, u cilju postizanja adekvatnog efekta, piju duže vreme. Pored farmakoterapije, značajnu ulogu može imati i psihološko savetovanje i psihoterapija koja se, ukoliko se radi o dijagnostifikovanoj depresiji, primenjuje paralelno sa lekovima koji se piju pod nadzorom psihijatra. Ukoliko se osoba prvo obrati psihologu sa željom da ide na psihološko savetovanje ili psihoterapiju, psiholog će primenom određenih upitnika proceniti da li postoji sumnja da se razvio depresivni poremećaj i da li je potrebno da klijent zakaže pregled kod psihijatra.

Bez obzira da li pije lekove ili ne, razgovori sa psihologom ili psihoterapeutom u velikoj meri mogu da pomognu. Osoba će postati svesnija neprijatnih osećanja koje potiskuje i koje ne pokazuje, analiziraće se način na koji je nastao i način na koji se održava emocionalni problem, razgovaraće se o ishrani, spavanju, pravilnom disanju, načinima opuštanja, zdravim reakcijama na stres, nenasilnoj komunikaciji sa drugima i svim ostalim životno važnim stvarima za mentalno zdravlje. Iskustvo psihologa u radu sa klijentima govori da muškarci sa problemima koji su opisani u ovom tekstu, u početku nevoljno dolaze na razgovor, naročito ukoliko imaju probleme o kojima se stide da govore, poput erektilne disfunkcije, noćnog prejedanja i slično, a kada steknu poverenje u psihologa i kada počnu da se otvaraju, brzo osete benefite od terapijskog rada.

Ukoliko se prepoznajete u ovim tvrdnjama, predlažemo vam da se posavetujete sa psihologom:

  • Potiskujem svoja negativna osećanja
  • Pijem mnogo više alkohola nego što je normalno
  • Često vozim brzo i agresivno
  • Ne uživam u stvarima kao ranije
  • Kažu mi da se zatrpavam poslom
  • Ne brinem mnogo o posledicama svojih postupaka
  • Nepotrebno se izlažem rizičnim situacijama
  • Često imam glavobolju
  • Trudim se da ne razmišljam o problemima
  • Često me muči gorušica i bolovi u stomaku
  • Osećam se prazno
  • Prema drugima se ponašam agresivno bez razloga
  • Imam neobjašljive bolove
  • Koristim drogu da bi mi bilo lakše

Brankica Ristić, psiholog i psihoterapeut

Moj terapeut okuplja stručnjake koji se bave savetovanjem i pružanjem podrške pojedincima i porodicama. Osim rada u prostoru, rade i putem interneta, što je od posebnog značaja za naše sugrađane koji žive u inostranstvu i koji imaju teškoće da dobiju odgovarajuću psihološku podršku, bez obzira da li je uzrok u nepoznavanju jezika, nerazumevanju kulturoloških osobenosti ljudi sa naših prostora ili u nedostatku finansija.

Svi stručnjaci, psiholozi i psihoterapeti koji su predstavljeni na našem portalu, imaju adekvatno obrazovanje, završili su višegodišnje edukacije u jednom ili više priznatih psihoterapijskih modaliteta i dalje se stručno usavršavaju. U svom radu neguju otvoren i uvažavajući pristup i pomažu ljudima da prevaziđu lične probleme i poboljšaju kvalitet svoga života.

www.mojterapeut.com

Foto: depositphotos.com