Zov divljine

Izložba „Zov daljine – seobe u carstvu životinja” u Prirodnjačkom muzeju

Izložba „Zov daljine – seobe u carstvu životinja”, autorke dr Daliborke Stanković, otvorena je 3. jula 2020. u 14 časova u Galeriji Prirodnjačkog muzeja.

Izložba „Zov daljine – seobe u carstvu životinja” objašnjava fenomen seoba životinja na Zemlji. Posetioci će imati priliku da saznaju kakvu ulogu imaju seobe u životnom ciklusu, ne samo ptica, kao najpoznatijih i najpokretljivijih organizama, već i drugih životinja kao što su: insekti, slepi miševi, gmizavci, ribe i neki kopneni sisari za koje je malo poznato da imaju selidbene aktivnosti. Da li je seoba poduhvat vredan divljenja i koje sve opasnosti vrebaju na tom putu? Gde zimuju naše rode, a kuda sve lete slepi miševi?

Na izložbi će biti prikazano ukupno 87 vrsta životinja, odnosno 119 taksidermijskih preparata insekata, gmizavaca, riba, ptica i sisara iz bogatih zbirki Prirodnjačkog muzeja. Izložba je obogaćena autorskim fotografijama, posterima, slikama i geografskim kartama, kao i informativnim panoima.

Biće predstavljeni brojne taksidermije iz zbirki Prirodnjačkog muzeja, među kojima su eksponati nekih vrsta insekata (leptir monarh, stričkovac, veštica, mrtvačka glava, putnički skakavac i četiri vrste vilinskih konjica), gmizavaca (morska kornjača), riba (atlantski losos), slepih miševa (veliki evropski večernjak i obični noćnik) i nekih kopnenih sisara (gnu).

Najveći deo izložbe je posvećen pticama, s obzirom da su one najimpresivnije selice. Izložba se sastoji od nekoliko segmenata, pri čemu svaki od njih prate određene grupe i vrste ptica. U delu izložbe koji se odnosi na selidbene tipove, biće izložene: obična čigra, seoska lasta, čvorak, mali drozd, obični galeb, zimovka i druge, dok će u delu koji se odnosi na selidbene strategije biti pokazano šta je zajedničko za vrste kao što su rusi svračak, modrovrana i pomrakuša.

Na izložbi će biti rasvetljena mnoga pitanja, a pre svega na koji način se organizmi orjentišu i pronalaze svoj put tokom seobe? Da li se sve ptice sele u Afriku ili neke ostaju tokom zime i kod nas? Da li je seoba energetski zahtevan proces i kako se ptice – kao što je siva grmuša, a kako slepi miševi, pripremaju za ove aktivnosti? Kakvu strategiju letenja tokom seobe koristi beloglavi sup, a kakvu ždral?

Da li je seoba poduhvat vredan divljenja i koje sve opasnosti vrebaju na tom putu? Gde zimuju naše rode, a kuda sve lete slepi miševi? Šta su to termali i koje ptice ih koriste?

Tokom trajanja izložbe publici će biti dostupan i katalog „Zov daljine – seobe u carstvu životinja”, autorke dr Daliborke Stanković, kao i impozantna naučna monografija „Atlas migratornih ptica i slepih miševa Srbije”, objavljena 2018. u izdanju Prirodnjačkog muzeja. Izložba će biti otvorena do decembra 2020. godine.

Seobe (migracije) životinja

Seobe u životinjskom svetu imaju značajnu ulogu i posledice. Seleći se sa jednog na drugo mesto organizmi su u stanju da koriste dodatne resurse neophodne za opstanak, i ujedno izbegnu nepovoljne uslove sredine u kojoj žive. Seobe životinja imaju značajnu ulogu u ekosistemima, jer utiču na preraspodelu plena i predatora, održavaju kruženje materije u prirodi i omogućavaju raznošenje polena i semena. One mogu biti masovne i impresivne, ali su i od suštinske važnosti za održavanje ravnoteže u ekosistemima i sveukupno „zdravlje” Planete.

Seoba životinja je prirodni fenomen kretanja jedinki, čiji glavni pokretač mogu biti promene godišnjih doba, lokalni klimatski uslovi, dostupnost hrane i potreba za ostavljanjem potomstva. Putujući hiljadama kilometara kako bi stigle do svog cilja, životinje često pomeraju granice svoje izdržljivosti.

Ovakva kretanja životinja poznata su kod mnogih vrsta u životinjskom carstvu, od insekata i rakova do kičmenjaka – riba, vodozemaca, gmizavaca, a naročito ptica i sisara.

Seobe su poznate kod mnogih letećih insekata, pri čemu oni mogu preći velike udaljenosti aktivnim letenjem (vilinski konjici, putnički skakavci, neke vrste leptira), ili mogu da budu zahvaćeni jakim vazdušnim strujama (biljne vaši, komarci, stenice, skakavci, leptiri) i tako pređu velike razdaljine.

Ipak, seobe su mnogo češće i poznatije kod kičmenjaka. Pripadnici nekoliko stotina vrsta riba sele se na velike udaljenosti, radi mrešćenja. Među njima su losos, jesetra i moruna (iz okeana u reke), kao i jegulja (čija je selidba u obrnutom smeru – iz reka u more). Najpoznatija seoba riba zabeležena je kod atlantskih lososa koji se iz slatkovodnih reka sele u Atlanski ili Tihi okean, gde provode najveći deo života, a zatim se vraćaju u matičnu reku radi mrešćenja.
Najznačajnija selidbena kretanja gmizavaca zabeležena su kod nekih vrsta morskih kornjača koje se sele na velike udaljenosti, i po hiljadu kilometara, radi polaganja jaja.

Dve spektakularne seobe kopnenih sisara zabeležene su kod irvasa, koji se sele između zimskih i letnjih staništa na Arktiku, i gnuova, čija su migratorna kretanja vezana za smenu kišne i sušne sezone u Africi, u oblasti Serengeti – Mara, između Tanzanije i Kenije. Seobe su zabeležene i kod morskih sisara – kitova i delfina. Grbavi kitovi kao najveće životinje na svetu, rekorderi su u selidbenim aktivnostima među sisarima, s obzirom na to da se hrane u polarnim vodama, a radi razmnožavanja u tropskim i suptropskim morima, mogu preći i do 8.300 km.

Poznate su i seobe slepih miševa, jedinih aktivno letećih sisara. U Srbiji se, osim praćenja seobe ptica i slepih miševa, od 2006. godine prate i seobe krupnih zveri kao što su medved i šakal. Ova istraživanja obavljaju se pomoću specijalnih uređaja za praćenje – GPS lokatora i VHF sistema, koji se životinjama stavljaju oko vrata u vidu ogrlice.
Selidbe su ipak najpoznatije među pticama, koje se kreću letenjem i prelaze velike udaljenosti u kratkom vremenskom periodu. To je dvosmerno sezonsko kretanje koje podrazumeva seobu populacija svake godine u određeno vreme zbog ishrane i razmnožavanja, između oblasti gde se ptice gnezde i oblasti u kojoj provode ostatak godine, naročito u zimskom periodu. Tokom seobe ptice obično koriste dobro definisane selidbene putanje, pri čemu se razlikuju tri globalna selidbena puta: afričko – evroazijski, istočnoazijsko – australijski i američki.

Seoba ptica iz Evrope i Azije u tropske oblasti Afrike i nazad je možda najimpresivniji selidbeni sistem na svetu. Mnoge evropske vrste primorane su da pređu Sredozemno more i Saharu kako bi stigle do svojih zimovališta u Africi, dok ptice iz azijskog dela moraju da pređu pustinjske oblasti Azije i Arabije. Osim toga, mnoge vrste moraju da prelete i visoke planinske lance, kao što su Alpi ili Himalaji.

Selidbeni putevi obično prate planinske vence, morske obale ili reke, a putanje su ustanovljene tako da koriste povoljna vazdušna kretanja i koliko god je moguće da izbegavaju geografske barijere kao što su otvorene vodene površine ili veliki planinski masivi.

Ptice imaju izvanredan osećaj za orijentaciju, ali i razvijen instinkt koji slede, a navigacija se odnosi na način na koji ptice određuju položaj svoga tela u odnosu na određena obeležja, kao što su: položaj Sunca i zvezda na nebu, uticaj spoljašnje sredine, topografija i verovatno, miris. Tokom seobe, ptice se orijentišu u odnosu na položaj Sunca na nebu (Sunčev kompas), položaj zvezda na nebu (zvezdani kompas), kao i u odnosu na Zemljino magnetno polje (magnetni kompas).

Zanimljivosti

Najstarija jedinka prstenovana u Srbiji, a pronađena u inostranstvu, bio je orao krstaš, prstenovan kao mladunac juna 1976. godine u Deliblatskoj peščari, a nađen je uginuo, juna 2002. u Mađarskoj (kod mesta Markaz), nakon 9.486 dana, odnosno 25 godina, 11 meseci i 21 dan.
Najveću udaljenost od 8.861 km od mesta prstenovanja u Srbiji do mesta nalaza u inostranstvu prešla je bela roda prstenovana jula 1987. godine u Molu kod Sente. Ptica je nađena uginula aprila 1990. u Južnoafričkoj Republici, u zalivu Oyster. Ovaj nalaz predstavlja i najjužniji nalaz ptice prstenovane u Srbiji, a nađene u inostranstvu.

Radno vreme Galerije svakog dana 10-17 časova, ponedeljkom je zatvoreno, a četvrtkom je ulaz slobodan u periodu 10- 12 sati. Dostupno za osobe sa posebnim potrebama. Ulaznice: porodična ulaznica 200 dinara, odrasli 100 dinara, grupe 80 dinara (za najavljene grupne posete obezbeđeno stručno vođenje kroz izložbu), penzioneri 50 din. Besplatno za decu do 7 godina, lica sa posebnim potrebama i njihove pratioce, kao i studente (uz indeks). Najava grupnih poseta na telefon/ faks 011 3284 317 ili e-poštom galerija@nhmbeo.rs.

Fotografija: Saša Preradović