ambrosiaSigurno ste u poslednje vreme dosta čuli o ambroziji, ali verovatno i dalje ne znate puno o ovoj vrlo nezgodnoj biljci. Ambrozija (lat. Ambrosia artemisiifolia) potiče iz Amerike i u Evropu je stigla relativno nedavno, tek u 19. veku. Zanimljivo je da je u Istočnoj Evropi ambrozija doživela veliki bum posle pada komunizma, kad su mnogi državni poljoprivredni kombinati propali pa su velike površine zemljišta postale zapuštene.

Kod nas je ambrozija prvi put primećena tek 1953. godine, i to kod Sremskih Karlovaca. To je jednogodišnja korovska biljka koja može da naraste i do dva metra u visinu. Stablo ambrozije je razgranato, sa iscepkanim listovima posutim dlačicama, a sitni cvetići su skupljeni u duge grozdaste nizove žućkaste boje. Ova biljka se svake godine pojavljuje sredinom aprila, a cveta u kasno leto i jesen. Najradije raste na zapuštenim njivama, zabačenim delovima dvorišta i drugim neodržavanim prostorima. Posebno joj pogoduje globalno zagrevanje, jer što je više ugljen dioksida u vazduhu, ambrozija proizvodi više polena.

A upravo je njen polen ono zbog čega je ambrozija na toliko zlu glasu: od svih polenskih alergija, ambrozija je uzrok u 50-60% slučajeva, a od celokupnog stanovništva svaka deseta osoba je alergična na polen ambrozije. Otežano disanje i pojačano curenje iz nosa, rafalno kijanje, svrab u očima i grlu osnovni su simptomi koji mogu preći u astmatične napade. Kod najosetljivijih osoba 8-20 polenovih zrna u kubnom metru vazduha može da izazove jake reakcije, a izmereno je da samo jedna biljka ambrozije proizvede nekoliko milijardi polenovih zrna. Sve češće se u svetu beleže smrtni slučajevi izazvani preteranom alergijskom reakcijom na ambroziju.

Svaki grad u Srbiji ima probleme sa ovom biljkom, a naročito su ugroženi Beograd i Subotica. U Beogradu najviše ambrozije ima na nekim delovima Novog Beograda, u Zemunu, na Medakoviću i Karaburmi. Ovaj naizgled običan korov ne izaziva samo reakcije kod ljudi već i kod životinja.

Ambrozija se veoma teško suzbija. Ako je pokosite, ona će za par nedelja opet izrasti do pune veličine. Ako je zaspete otrovima protiv korova (herbicidima), možete naškoditi drugim biljkama, pa i ljudima. Živu biljku ne možete spaliti jer ne gori, jedino ako je pre toga pokosite, ali onda rizikujete nastanak požara i zagađujete vazduh dimom. Možete je napasti bubama koje jedu njeno lišće, ali te iste bube posle mogu da pređu i na korisne biljke, npr. suncokret. Jedino što možete da joj uradite je da je iščupate zajedno sa korenom, ali to nije lako, a ako se radi ručno, može izazvati kožne alergije kod osetljivih osoba. Čupanje ambrozije bi bilo najbolje obaviti pre početka leta, dok još nije počelo cvetanje.

U mnogim evropskim zemljama postoje zakonski propisi u vezi s iskorenjivanjem ambrozije. I Vlada Srbije je usvojila uredbu o obaveznom suzbijanju i uništenju ambrozije, pa sve opštine u skladu sa svojim mogućnostima vode borbu protiv te biljke, a vlasnici parcela su dužni da uklanjaju ambroziju na svom zemljištu. Ali kako u šali kažu (mada u svakoj šali pola istine), najbolji način da se izborite sa ambrozijom je da preko leta napustite državu.

Anja Jakšić