Mama i tata se igraju rata

Tribina u DOB-u: O gnevu, utekloj mladosti i teško dostižnoj zrelosti u seriji „Mama i tata se igraju rata”

U petak, 6. novembra 2020. godine u 20.00 u Domu omladine Beograda, održaće se tribina – O gnevu, utekloj mladosti i teško dostižnoj zrelosti u seriji „Mama i tata se igraju rata”

Ciklus tribina: 12 gnevnih filmova

Učestvuju: Gordan Kičić (tumač glavne uloge, jedan od reditelja, ali i scenarista i producenata serije), Vladimir Tagić (jedan od reditelja serije), Katarina Mitrović (jedna od scenaristkinja u kreativnom timu)
Tribinu vode: Zoran Janković i Đorđe Bajić, filmski kritičari

Novembarska tribina u sklopu ciklusa „12 gnevnih filmova” u Domu omladine Beograda u neku ruku nadovezuje se na oktobarsko izdanje, kada su u fokusu bili film „Moj jutarnji smeh” Marka Đorđevića i prokrastinacijski gnev kao jedan od ključnih motiva u tom ostvarenju. I u novembru ostaje naglasak na gnevu odocnelog i neželjenog odrastanja, ali se u izvesnom smislu diže ulog, pa je ovoga puta u fokusu gnev izazvan strahom od zrelosti u navodnom zrelom dobu od četrdeset i kusur godina, a sve to u kontekstu priče o novoj ovdašnjoj televizijskoj seriji – „Mama i tata se igraju rata” iz ponude Prvog programa Radio televizije Srbije (RTS).

Dakle, osnovni zamajac biće osvrt na narečen podtip gneva, katkad implicitnog ili pak posve evidentnog, ali pričaće se i o još nekoliko potencijalno zanimljivih a povezanih tema: o sudaru pomenutog motiva sa naglašenim melodramskim okvirom priče, o melodrami kao, kod nas, počesto prezrenoj i retko prisutnoj žanrovskoj formi, o generacijskom aspektu kao jednoj od značajnjih dimenzija ovog dela, o odnosu ove serije prema filmu „Realna priča” sa kojim deli osnovnu liniju radnje, o meta-filmskim momentima (priča se tiče glumca ne sasvim snađenog u toj svojoj profesiji), o sve zastupljenijem fenomenu i u našoj zemlji – filmovima koje režiraju poznati i priznati glumci i glumice, o reakcijama publike na ono što ovo serija poslednjih nekoliko vikenda pruža, a kontra dominantne ponude kriminalističkih priča, o univezalnosti postavke, žanrovskim i drugim arhetipovima koji se i dalje pokazuju pouzdanim i učinkovitim.