carska-bara-Milica-Isailovic

Carska bara

Ako često poželite da pobegnete od gradske vreve i uživate u prirodi, znajte da prave oaze nisu previše daleko. Odaberite cilj, naoružajte se dobrim raspoloženjem i uživanje u prelepoj Srbiji može da počne.

Preporičujemo vam rezervat koji se prostire na površini od 1700 hektara i obuhvata Carsku, Perlesku i baru Tiganjiku, ali i staro korito Begeja. Ovo blago prirode ima oblik latiničnog slova ‘S’ i pruža se u pravcu jugozapad – severoistok. Carska bara je jedinstven ekosistem satkan od više različitih prirodnih elemenata. Njenu raznolikost najbolje opisuje kolorit koji se smenjuje od plavih jezera, preko zelenih i smeđih šuma, pa sve do bledo žute i bele boje slatina. Na ovom prostoru nekada se protezalo bezbroj močvara, a danas su tu autohtone vrste biljaka i životinja, od kojih su neke veoma retki primerci. Ovo je jedno od najbogatijih staništa ptičjeg sveta i tu se nalaze sve vrste ptica koje žive u Vojvodini, ali i one koje su retkost u celoj Evropi. Preko 240 ptičjih vrsta donelo je svetsku slavu ovom lokalitetu i učinilo da bude pretvoren u specijalni prirodni rezervat. Ova oaza poseduje 24 vrste rečne ribe, a od životinja tu su vidre, divlje svinje, jeleni, zečevi, lisice..

Posebna zanimljivost je da voda ovde nikada nije zaleđena, iako je duboka svega jedan metar. Zbog svih ovih kvaliteta Carska bara je proglašena za Ramsarsko područje i pod zaštitom je UNESKA. Za vreme dvočasovne vožnje brodićem možete upražnjavati ‘bird-watching’, foto-safari ili pokušati da ugledate veliku barsku kornjaču. Postoje mnoge legende o ovom bajkovitom mestu, a jedna kaže da su svi stalni gosti koji su često lovili i remetili prirodni balans carskog lovišta (mahom austrougarski carevi), tragično završili svoj život. Franc Ferdinand je obožavao Carsku baru, zbog čega se sa svojom izabranicom Sofijom venčao u lokalnoj crkvi. Iako je bio zaljubljenik u lov i šume, kažu da Tito zbog sujeverja ovde nikada nije lovio.

Carska bara je prostor jedinstvene prirode od neprocenjive ekološke vrednosti, ali i naučnog i turističkog značaja. Da li je ime dobila po tome što su je posećivali carevi, ili po carskim vrstama biljaka i životinja, ili je naziv smislio neko ko je ovde carski uživao svim svojim čulima, manje je važno. Nakon vožnje čamcem i duge šetnje, vreme je za carski ručak, nakon koga ćete se kući vratiti nasmejani, svesni da živite u zemlji koja itekako ima šta da vam pruži.

Milica Isailović