Aleksandar Milošević - domaći proizvodiSektor trgovine je, posle industrije, najznačajnija privredna delatnost u Srbiji. Trgovina doprinosi sa oko 30% bruto društvenog proizvoda Srbije i ona prožima svaki deo poslovanja svih privrednika bez obzira na delatnost. Svi moraju da kupuju i prodaju sirovine, robe ili usluge, kao i da na tržište plasiraju gotove proizvode. O trgovini, kao i domaćoj privredi smo razgovarali sa Aleksandrom Miloševićem, sekretarom udruženja za trgovinu Privredne komore Beograda.

Da je značaj trgovine za srpsku privredu veliki, govori i podatak da trgovina zapošljava oko 110.000 ljudi u preko 21.000 različitih objekata, od kioska do hipermarketa.

„Stanje u trgovninskom sektoru nije najbolje, trgovina je osetila ekonomsku krizu jer trgovina predstavlja naličje jedne privrede. U prvoj polovini ove godine je zabeležen pad prometa od 18 odsto u odnosu na isti period 2010. godine. To je značajan pad, životni standard je opao, kupovna moć stanovništva je opala i sve to utiče na promet u trgovini“, kaže Milošević.

Kupci sve manje troše

Stanje u trgovinskom sektoru je takvo da trgovci imaju problem sa likvidnošću, ali nije ista situacija kod malih i velikih prodavaca. Velikim trgovinski lancima je za nijansu lakše, oni mogu da plaćaju na odloženo, lakše dobijaju bolje uslove plaćanja i lakše pregovaraju sa proizvođačima/dobavaljčima. Od ovog problema naročito pate mali prodavci jer imaju mali obim ekonomije, odnosno moraju da plate robu dobavljačima, a kupci sve manje troše i mnogi su u problemu da održe svoj posao.

Način poslovanja u srpkoj trgovini se značajno promenio u poslednjih desetak godina, pogotovo u maloprodajnim objektima. Pojavio se veliki broj različitih objekata, pojavili su se trgovački lanci, domaći i strani, a sve to doprinosi većoj konkurenciji. To je boljitak za potrošača jer dobija veći izbor, bolju uslugu i, najbitnije od svega – cenovnu konkurenciju jer potrošači žele kvalitetan proizvod po što nižoj ceni.

Milošević ističe da, pored toga što su se pojavili brojni trgovinski lanci, konkurencija nije na nivou na kome bi trebalo da bude. Imamo dve-tri kompanije koje svojim objektima pokrivaju veći deo Srbije tako da imaju konkurente u pojedinačnim preduzećima u određenim delovima Srbije. Dakle, nemaju konkurenciju na teritoriji čitave zemlje, a i većina tih malih kompanija ne mogu da se porede po svojim kapacitetima sa velikim trgovnisnkim lancima.

„Potrebno je da na srpsko tržište dođe još kompanija, kako proizvodnih tako i trgovačkih, kako bi konkurencija bila što veća jer je to dobro za potrošače. U krajnoj instanci to će dovesti do povećanja kvaliteta usluge i snižavanju cena. Osim toga, veliki trgovinski lanci sve češće prodaju i proizvode pod sopstvenom robnom markom. Ulažu dosta novca u marketing svojih brendova i najčešće su to proizvodi namenjeni potrošačima niže i srednje kupovne moći. To su brendovi dovoljno dobrog kvaliteta, ali sa nižom cenom u odnosu na prepoznate brendove na tržištu“, naglašava Milošević.

Nov Zakon o trgovini, donet pre godinu dana je definisao tipove objekata u kojima se trgovina obavlja. Zakon će rešiti pitanje ravnomernog lokalnog razvoja trgovine u jednom mestu, okolini, ali i celoj zemlji. Suština je da se spreči da veliki maloprodajni objekti budu koncentrisani u jednoj gradskoj zoni, već da budu raspoređeni u skladu sa potrebama građana.
Zakon će doprineti i da opstanu male radnje „na ćošku“. Naš sagovornik ističe da to ipak neće biti dovoljno, već će vlasnici ovih objekata morati da osmisle kako da budu konkurentni velikim prodavnicama. Pre svega se to odnosi na poznavanje potrošača i njegovih navika, dobru uslugu, ljubaznost, kao i stalnu ponudu najtraženijih proizvoda. Cene kod ovakvih prodavaca ne smeju da budu veće neko u obližnjem supermarketu jer će u suprotnom izgubiti kupce. Ne mogu da budu konkurenti većim trgovinskim lancima, mega i hiper marketima, ali treba da budu konkurentni manjim objektima kao što su supermarketi.

Zastupljenost domaćih proizvoda

Iako trgovinski lanci najčešće dolaze iz inostranstva, domaći proizvodi imaju najveću prođu na tržištu jer imaju dokazani kvalitet, a potrošači imaju naviku da ih kupuju. Zastupljenost domaćih proizvoda na rafovima trgovinskih lanaca je 70 do 80 odsto. Ipak, dosta robe se uvozi, ali za sada domaći brendovi preovlađuju u ponudi i to, pre svega, u prehrambenoj i industriji kućne hemije. Međutim, strani proizvodi i dalje dominiraju u domenu odeće i obuće, tehničke robe i kućnih aparata,
Važno je da i svetski brendovi u Srbiji budu istog kvaliteta kao isti ti proizvodi u EU. Često se ovi poznati proizvodi prilagođavaju kupovnoj moći potrošača na siromašnijim tržištima, ali tada nisu istog kvaliteta kao u državama sa visokim standardom građana.

Privredna komora Beograda i Pokret za zaštitu potrošača Beograda sprovodi redovna godišnja istraživanja na teritoriji čitave zemlje i analizira kvalitet određenih grupa proizvoda. Kvaliet je iz godine u godinu sve bolji. Primera radi, često su domaće testenine kvalitetnije od onih uvezenih iz Italije. Prehrambena i konditorska industrija u Srbiji su na visokom nivou, sa savremenim tehnologijama i standardima, tako da su proizvodi iz ovih sektora izuzetnog kvaliteta. Smatram da bi Srbija trebalo da se preorjentiše na proizvodnju i trgovinu što većeg broja prehrambenih proizvoda, rekao je naš sagovornik.

Statistički podaci pokazuju da je standard građana Srbije nizak. Prosečna plata može da pokrije samo osnovnu potrošačku korpu, ali ne i onu kojom se podmiruju prosečne potrebe (prosečna potrošačaka korpa). Preko 40% potrošačke korpe čine prehrambeni proizvodi i kućna hemija što govori o tome da je standard takav da gledamo kako da preživimo. U razvijenim zemljama u potrošačkoj korpi hrana i hemija čine oko 20% a ostatak je namenjem izdacima za kulturna dešavanja, sportski život, obnvaljanje garderobe i kućnih aparata u domaćinstvu. Kod nas je svaki trošak van hrane i troškova stanovanja veliki problem, pa i kada se kupuje neki odevni predmet, ne kupuje se za svakog člana i potrebno je dugoročno izdvajanje sredstava da bi se kupio neki kućni aparat. Zato prodavci daju robu na odloženo plaćanje ili kreditiranje preko banaka kako bi potrošači mogli da ostvare neki pristojan standard života.

O kampanji „Srbija ima kvalitet“

Srbija ima kvalitetne proizvode, pitanje je samo mogućnosti naših proizvođača da dostignu povećanje obima za izvoz, a da pritom zadrže postojeći kvalitet. Iz tog razloga kampanja „Srbija ima kvalitet“ je značajna da se podigne svest društva da naša zemlja ima kvalitetne proizvode, da se podigne svest domaćih potrošača da sve što dolazi iz uvoza ne mora da bude bolje od domaćih proizvoda. Potrošače želimo da informišemo i da detaljno prouče deklaraciju svakog proizvoda, rok trajanja i sastav proizvoda jer svaki proizvod koji konzumiramo ima uticaj na naše zdravlje.
Veoma je značajno i da se razume da se neki brendovi koji jesu inostranog porekla sada proizvode u Srbiji i da su to sada domaći proizvodi na čijoj proizvodnji rade naši sugrađani, da država dobija prihode i da se tako poboljšava opšta ekonomska situacija. Suština kampanje „Srbija ima kvalitet“ jeste da kroz anketiranje potrošača i utvrđivanje njihovih stavova prema određenim brendovima podigne i svest samih proizvođača da moraju da vode računa o kvalitetu i ceni svakog proizvoda.