Premijera predstave „Incident na granici”

Premijera predstave „Incident na granici”

Premijera predstave „Incident na granici” Kirana Lina u režiji Stefana Gajića biće održana u subotu, 25. novembra, na sceni Studio JDP, u 20.30.

U predstavi igraju Mina Obradović, Dragan Petrović i Vukašin Jovanović. Tekst je sa engleskog prevela Vesna Radovanović. Scenografkinja je Marta Dogan, kostimografkinja Biljana Grgur, kompozitorka Ana Krstajić, a scenski govor je oblikovao Đorđe Marković.

KIRAN LIN O DRAMI INCIDENT NA GRANICI

Iako sam izvesno vreme proveo u Istočnoj Evropi, gde sam video kako izgleda ponovno iscrtavanje granica, nisam bio inspirisan konkretnim događajem iz realnog sveta. S druge strane, kada sam počeo da istražujem, pa čak i pošto sam napisao ovu dramu, iznenadilo me je do koje mere je problem formiranja novih i prekrajanja starih granica još uvek aktuelan širom sveta.

Likovi iz drame „Incident na granici” nisu zasnovani na stvarnim osobama, premda je moguće da sam ponešto, nesvesno, uzeo od ljudi koje poznajem. U svakome od njih ima ponešto zbog čega mi je svaki od njih drag, a opet u svakom od ova tri karaktera ima i nečega što ne volim. Budući da veoma cenim odlučnost kao karakternu osobinu, možda mi je najbliža Olivija, jer je u komadu ona najodlučniji lik.

Naspram Olivije su Graničar i Artur, koji imaju pomalo detinji odnos prema neobičnoj situaciji u kojoj su se našli, pa i prema oružju koje im je dospelo u ruke, ili prema ratu koji se evidentno sprema. Problem ležernog odnosa ljudi prema opasnostima koje vode u nasilje više me se tiče kao čoveka nego kao pisca. Pišući, ne bavim se često nasiljem, premda nema sumnje da je ono sve prisutnije u ogromnom delu naše svakodnevice. Nadam se da je moja drama ipak daleko od svakodnevnog života i da se odluke o upotrebi nasilja ili pokretanju rata donose sa mnogo više odgovornosti no što je to slučaj u mom komadu. No, bojim se da to nije uvek slučaj!

IZ REDITELJSKE BELEŠKE

Dok bežimo od stvarnosti i ignorišemo probleme, jer nas se oni „direktno ne tiču”, dok pristajemo na zatupljenost i odsustvo kriterijuma i znanja, dok ostajemo ubeđeni u tačnost vlastitih mišljenja i gledišta, bez provere da li su ona tačna ili su pogrešna, dok ne budemo spremni da čujemo i tuđa mišljenja, apsurd neće biti pobeđen i dalje će nas činiti otuđenima, ješće nas i ubijati kao patke (like a sitting duck).

Danas smo prisiljeni da živimo u sistemu koji se protivi svemu što je sveto, normalno, humano, pa povlačimo granicu kroz park i rušimo ga upravo zato što više ništa nije sveto, a rat o kojemu pričamo je rat protiv čoveka i čovečnosti.

Foto: Nebojša Babić