Zaštitimo vlažna staništa za bolju budućnost svih nas
U srpskom delu Evropskog Amazona Specijalnom rezervatu prirode Gornje Podunavlje WWF počinje sadnju 30 000 sadnica crne i bele topole i hrasta i vrbe
„Zaštita ali i obnova vlažnih staništa ključ su da sačuvamo čistu i pijaću vodu, čist vazduh, smanjimo broj vanrednih klimatskih situacija i uopšte održimo opšte dobro za prirodu i ljude”, upozorava svetska organizacija za zaštitu prirode WWF povodom međunarodnog dana vlažnih staništa.
Važnost vlažnih staništa ne treba da posmatramo samo iz ljudske perspektive. Ona su takođe i jedinstvene, nezamenjive tačke bioraznovrsnosti, jer su domaćini za više od 40% različitih biljnih i životinjskih vrsta. Poslednji WWF-ov Izveštaj o stanju planete pokazuje da je najveći pad populacija vrsta od čak 85% u poslednjih 50 godina zabeležen u slatkovodnim sistemima. To direktno znači da uništavanjem vlažnih staništa gasimo i bogatstvo biljnog i životinskog sveta, a oni održavaju savršeni sistem prirode zdravim.
„Naglasak je na očuvanju vlažnih staništa, ali je jednako važno i da ih obnovimo. Zbog toga ovih dana WWF počinje sadnju autohtonih vrsta drveća na površini od 36 hektara na području Specijalnog rezervata prirode Gornje Podunavlje. Reč je o oko 30 000 sadnica crne i bele topole i hrasta i vrbe – šumi koja će u plavnim područjima ispuniti svoju osnovnu funkciju – čuvanje vlažnog staništa od nestajanja i sprečavanje izlivanje reka u naseljena mesta”, ističe Marina Petrić, projektni saradnik za restauraciju i nadzor u WWF Adriji.
U partnerstvu sa upravljačem Specijalnog rezervata prirode Gornje Podunavlje i Javnim preduzećem Vojvodinašume, završena je Studija koja podrazumeva analizu hidrološkog režima i pedoloških karakteristika zemljišta, ali i veliki broj administrativnih i građevinskih pripremnih radnji koje su urađene tokom prethodne godine. Sadnja poplavne šume ne samo što će poboljšati usluge koje močvarni ekosistem pruža, već će pojačati i apsorpciju ugljendioksida. Manje je poznata činjenica da su vlažna staništa, baš iz ovog razloga, veliki „pomagači” u smanjenju efekata staklene bašte.
„Slatkovodni ekosistemi su neophodni za obezbeđivanje hrane za ceo svet. Jedna trećina od ukupne svetske proizvodnje hrane zavisi isključivo od reka, a činjenica da smo ih do sada uništili isto toliko, jednu trećinu, govori u prilog da su projekti poput ‘Obnove Evropskog Amazona’”, dodaje Petrić.
Kada čuvamo vlažna staništa i njima dobro upravljamo, ona takođe ostvaruju i brojne ekonomske i socijalne mogućnosti za napredak. Jedna od ovakvih mogućnosti je integrisanje vlažnih staništa u urbano planiranje umesto da budu uništena u korist infrastukture. Primenjujući ovakve prakse posledice poplava i kvalitet vode u gradovima mogu biti neuporedivo bolji nego što trenutno jesu. Ovo podrazumeva uključivanje močvara u urbanističke planove razvoja, zaštitu postojećih močvara od čovekovog intervenisanja i obnavljanje onih koja su degradirana. Dobar primer su Njujork i Singapur, koji su uspešno integrisali močvare u svoje urbane pejzaže i tako pokazali da razvoj i očuvanje zaista mogu da koegzistiraju.
Projekat „Obnova Amazona” Evrope podržava Endangered Landscapes and Seascapes Programme (Program ugroženih krajolika i morskih pejzaža), kojim upravlja Cambridge Conservation Initiative u partnerstvu s Arcadijom, dobrotvornim fondom Lisbet Rausing i Petera Baldwina. Amazon Evrope je naziv petodržavnog Rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav, koji je UNESCO u septembru 2021. proglasio svojom baštinom.