birajmo3U Srbiji je poslednjih godina znatno unapređena zakonska regulativa koja se tiče proizvodnje, tačnije domaće zakonodavstvo je sve više u skladu da strogim standardima koji važe u EU. Izuzetno su pooštreni kriterijumi kvaliteta proizvoda, naročito u prehrambenoj industriji (Zakon o bezbednosti hrane). Sve proizvođače kontroliše veliki broj inspekcija (tržišna, finansijska, sanitarna, poljoprivredna, itd.) i oni koji žele da ostanu prisutni na domaćem tržištu (pogotovo ako žele da izvoze) ulažu velika sredstva u uvođenje novih tehnologija, obuku radnika, opremu, zaštitu prirodne okoline i druge.

Odgovornost, ali i rizik u poslovanju je neuporedivo veći kod proizvođača, nego kod uvoznika. Zašto?

Proizvođač ulaže izuzetno velika finansijska sredstva (najčešće putem kredita, rizikujući i sopstvenu imovinu) u izgradnju/osavremenjivanje proizvodnog pogona, dok uvoznik nema te troškove
Proizvođači su podložni stalnim inspekcijama državnih organa i redovnim analizama sirovina i procesa proizvodnje što garantuje standardan kvalitet domaćih proizovda
Proizvođač sebi NE SME da dozvoli luksuz da na tržište plasira robu lošeg kvaliteta jer bi na taj način rizikovao poslovanje svog preduzeća u budućnosti.
Uvoznici nemaju tih problema, oni rizikuju samo robu koju su uvezli

Primer iz prakse

Dugo se priča o tome da proizvodi koji dolaze na naše tržište nisu uvek istog kvaliteta kao i oni za zapadnoevropsko tržište. Tako je udruženje „Potrošač“ iz Hrvatske poredilo kvalitet deterdženata poznatih svetskih proizvođača namenjenih tržištu Austrije i našeg suseda.
Rezultati su pokazali veliku razliku u kvalitetu proizvoda, naravno na štetu potrošača iz Hrvatske. Poznati svetski proizvođač je tužio predstavnika udruženja „Potrošač“ koji je pred sudom dokazao svoje tvrdnje, odnosno drastične razlike u kvalitetu istovetnog proizvoda namenjenog različitim tržištima.