josip broz tito - kuća cvećaU sumrak 4. maja 1980. godine, sve tadašnje jugoslovenske radio i TV stanice prekinule su redovne nedeljne programe i objavile istorijsku rečenicu: „Umro je drug Tito“. Vest o Titovoj smrti širila se putem Proglasa koji su Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije i Predsedništvo SFRJ objavili iste večeri, nekoliko časova nakon što je u 15.05 u Kliničkom centru u Ljubljani preminuo čovek tada nazivan „najvećim sinom naših naroda i narodnosti“.

Kako god danas gledali na istorijski period njegove vladavine, činjenica je da je Titova sahrana bila najposećenija sahrana jednog državnika u dotadašnjog istoriji čovečanstva. Sahrani je prisustvovalo 209 delegacija iz 127 zemalja, među kojima i Margaret Tačer, Leonid Brežnjev, majka tadašnjeg predsednika SAD Kartera, Indira Gandi i mnogi drugi. Od Austrije, Irske, Holandije, preko Bangladeša i Jemena do Etiopije, Gvineje Bisao i Kolumbije, mnogi kraljevi, prinčevi, predsednici, premijeri i ministri sjatili su se u prestonicu Srbije da upute poslednji pozdrav Josipu Brozu Titu.

Država se vremenom smanjivala, predsednici smenjivali, a Titov memorijalni kompleks je uspeo da preživi. Muzej „25. maj“, u okviru Muzeja istorije Jugoslavije, sagrađen je 1962. godine, za Titov 70. rođendan, a radovi na Kuća cveća otpočeli su kada su arhitekte Marija i Branislav Jovin saznali za Titovu želju da bude sahranjen u tom delu svoje rezidencije, u Užičkoj ulici na Dedinju. Kuća je sagrađena 1974. godine, i za života Josipa Broza služila je za rad i odmor, sa brojnim salonima, zimskom baštom i fontanom, a od 1982. godine postaje otvorena za javnost.

U prvim mesecima posle Titove smrti pred Kućom cveća su se tiskale nepregledne kolone ucveljenih posetilaca. Danas Kuću cveća godišnje obiđe svega oko 15.000 ljudi, ali interesovanje iz godine u godinu polako raste. Uobičajena dnevna poseta bude između 50 i 100 ljudi, ali ona bude znatno povećana svakog maja, na godišnjice Titove smrti i rođenja, kada sa raznih strana dođu hiljade hodočasnika. To svakako nije tako mnogo posetilaca kao u prvoj deceniji postojanja muzeja, ali ni toliko malo kao u drugoj.

U poslednjih nekoliko godina najveći broj posetilaca dolazi iz Slovenije i ostalih bivših jugoslovenskih republika, ali i SAD. Strani gosti se često žale da je ovaj memorijalni kompleks loše obeležen na mapama, a neki od eksponata nisu pristupačni javnosti. U muzeju bi trebalo da se ponovo nađe fond poklona koje je Tito dobijao, a koji se sastoji od arheološke, etno, likovne i numizmatičke zbirke, kao i zbirke ordenja, uniformi, plaketa, ključeva gradova. Radovi još uvek u toku.

Slobodan Milošević, predsednik Srbije i Jugoslavije tokom 90-ih godina XX veka, pokušao je na više načina da se ogrebe o slavu Titovog nasleđa. Tako je, između ostalog, za svog života zaposeo rezidencijalne objekte Memorijalnog centra „Josip Broz Tito“, uključujući i Spomen zbirku, Bilijarnicu, Lovačku kuću i rezidenciju u kojoj je Tito živeo od 1947. do kraja života. Pre Miloševićeve sahrane u martu 2006. godine, njegovo telo je bilo izloženo posetiocima baš u Kući cveća.

Ono što je takođe zanimljivo iz novije istorije Muzeja jeste da na Dan mladosti delegacija motociklističkog kluba „Orel“ iz Slovenije, sada već nekoliko godina za redom, u Kući cveća odaje počast drugu Titu, kao i da je 2005. godine 340 hodočasnika peške krenulo iz Makedonije da bi stigli na 25. godišnjicu smrti Josipa Broza. Za nešto više od dvadeset godina koliko postoji, u Memorijalnom centru „Josip Broz Tito“ bilo je preko 17 miliona posetilaca.