Crvena-Zvezda-Bari-1991Sportsko društvo „Crvena zvezda“ osnovano je u martu 1945. godine. U okviru njega danas postoji veliki broj klubova sa ovim imenom, u različitim granama sporta. Među onim popularnijima tu su košarkaški klub, rukometni klub, vaterpolo, odbojkaški, teniski, atletski, veslački klub i još mnogo drugih u gotovo svim oblastima sporta, izuzimajući klikere i hrkljuš.

Ipak, kada se govori o „Crvenoj zvezdi“, najčešće se misli na istoimeni fudbalski klub, koji je i najpopularniji u ovom sportskom društvu. Osnovan je takođe 1945. godine, a budući da su osnivači bili članovi Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Srbije, drugačije ime i nije moglo da im padne na pamet.

Dres kluba je crveno-bela majica i beli šorc kada igra kao domaćin, odnosno bela oprema kada igra kao gost. Zvezdini navijači zovu se Delije, a unutar njih postoji veći broj navijačkih grupa. Na stadionu Delije tradicionalno zauzimaju severnu tribinu.

Zvezdin stadion je najveći u zemlji, kapaciteta nešto preko 51.000 mesta (u zlatna vremena kluba imao je i celih 110.000 mesta). Stadion je popularno nazvan Marakana, po čuvenom brazilskom stadionu istog imena. Kad se na njemu ne održavaju utakmice, stadion služi kao mesto održavanja velikih koncerata. Među domaćim pevačima i pevaljkama stvar je prestiža napuniti Marakanu. Već tradicionalni koncerti Zdravka Čolića i Cece nekoliko godina unazad donose radost narodnim masama i čine da bar jedan domaći fudbalski stadion jednom godišnje bude pun, makar i iz nefudbalskih razloga.

„Crvena zvezda“ je najuspešniji srpski fudbalski klub. U dosadašnjoj istoriji, Zvezda je osvojila 25 šampionskih titula u četiri države: 18 u blaženopočivšoj SFRJ, a 6 u pokojnim SR Jugoslaviji i SCG. Poslednja, dvadeset peta titula, osvojena je u Srbiji. To je ujedno i prva titula fudbalskog prvaka otkako Srbija postoji kao samostalna država. Zvezda je i 22 puta osvojila državni kup: 12 puta u SFRJ, 9 u SRJ/SCG i jednom u Srbiji. Klub je, takođe, desetostruki osvajač duple krune (osvojeno prvenstvo i kup u istoj sezoni) i jedini srpski fudbalski klub koji je uspeo da odbrani duplu krunu (sezone 2005/2006. i 2006/2007.).
Kada se govori o međunarodnim klupskim takmičenjima, treba pomenuti da je Zvezda jednom bila finalista kupa UEFA. Na putu do finala pobedila je, između ostalih, Hertu i Arsenal, da bi u finalu izgubila u dve utakmice od Borusije iz Menhengladbaha ukupnim rezultatom 2:1.

Najveći Zvezdin uspeh došao je 1991. godine. Tadašnja čuvena generacija igrala je 29. maja finale Kupa evropskih šampiona. Posle pobede u polufinalu nad Bajernom, Zvezda je, posle 0:0 u regularnom toku utakmice, penalima 5:3 pobedila Olimpik iz Marseja. Bio je to triler meč, nepodoban za decu ispod 7 i gospodu iznad 70 godina, koji se završio opštenarodnim veseljem, pesmom, pićem i, verovatno, ponekom defloracijom među razdraganim Srbima. Iste godine, Zvezda je osvojila i Interkontinentalni kup, nezvanično svetsko klupsko prvenstvo u fudbalu, razvalivši 3:0 nesrećni čileanski Kolo-Kolo, čiji su igrači posle meča verovatno sve videli duplo, kao što im i ime kaže.

Za razliku od lovatorskih evropskih klubova Zvezda se tokom svoje istorije uglavnom oslanjala na igrače koje je sama stvarala. Igračima koji su dali poseban doprinos klubu davan je počasni naziv Zvezdine zvezde. Do sada samo su petorica zaslužila tu titulu: Rajko Mitić, Dragoslav Šekularac, Dragan Džajić, Vladimir Petrović Pižon i Dragan Stojković Piksi.

Pored Zvezdinih zvezda, od ostalih čuvenih igrača vredi pomenuti već legendarnog Duleta Savića, kao i neke iz generacije koja je osvojila Kup šampiona: Dejana Savićevića, Darka Pančeva, Roberta Prosinečkog, Vladimira Jugovića i Sinišu Mihajlovića, koji je, nakon odlaska iz Zvezde, imao uspešnu karijeru u Italiji i postao najbolji strelac iz slobodnih udraca u istoriji Kalča. Bilo je još mnogo odličnih igrača i pre i posle ove generacije, ali mladež koja posećuje Internet teško da je čula za njih, a starež koja je za njih čula se boji da će od kompjutera da ih udari struja, pa ovaj tekst neće ni čitati. Zato vredi pomenuti još one fudbalere koji su trenutno aktivni. Među svetski poznatima su kapiten reprezentacije Srbije Dejan Stanković, jedan od najboljih odbrambenih fudbalera na svetu Nemanja Vidić i napadač Nikola Žigić.

U posrnulom srpskom fudbalu jedna od tradicija koja se još koliko-toliko drži jesu mečevi „Crvene zvezde“ i „Partizana“, gradskih rivala (Zvezda je, treba li to naglasiti, u ukupnom skoru uspešnija). Ovi susreti, nazvani „večiti derbi“, nekada su imali mnogo veću privlačnost i težinu, ali je sa propadanjem domaćeg fudbala i kvalitet ovih mečeva opao.